Od košarke je i Bog digao ruke

Leri Bird i Medžik Džonson će uskoro dobiti trofeje nazvane po njima i to je najmanje što može da se učini u njihovu čast.

Izvor: Stefan Nikoliæ

Petak, 13.05.2022.

13:14

Od košarke je i Bog digao ruke
Foto: Profimedia

NBA liga je predstavila liniju ponovo osmišljenih trofeja za NBA plej-of i pored do sada poznatih trofeja poput Lerija O'Brajena po kome se zove trofej koji se dodeljuje šampionu, Bil Rasel MVP finala...

Jedna od novina koja se izdvaja jeste trofej namenjen najkorisnijem igraču u finalu konferencije, gde bi na Istoku ta nagrada nosila ime Leri Bird, a na Zapadu Medžik Džonson.

Njih dvojica su u ligu došla u nezahvalnom momentu, kada je ista bila na ivici nokauta, kada su sponzori bežali glavom bez obzira, a igrači zloupotrebljavali moć i slavu i "davili se" u alkoholu i kokainu.

Neki od tih momaka koji su bili izuzetno problematični su i bili tema ovih kolumni, ljudi poput Marvina Barnsa, Šugar Reja Ričardsona, Dejvida Skajvokera Tompsona...

Kao što možete videti, njihove priče su izuzetno živopisne, ali su problemi koje su stvarali bili preveliki zalogaj i Leri O'Brajen, Dejvid Stern i ostali počeli su da čiste ligu uz pomoć ljutog rivalstva Istoka i Zapada.

Rivalstva dve potpuno različite košarkaške priče, Boston Seltiksa i Los Anđeles Lejkersa. Deo ove priče prikazan je u novonastaloj HBO seriji koja je bazirana u Los Anđelesu i prati čuvene "Šoutajm" Lejkerse predvođene Karimom Abdulom Džabarom i Medžikom Džonsonom.

Nećemo previše ulaziti u priču oko serije za sve one koji nisu pogledali sve, a voleli bi, pa ćemo diskutovati drugom prilikom o svemu tome, a sada ćemo se držati ljutog rivalstva Seltiksa i Lejkersa.

Rivalstvo je veoma važna stvar, čak nekako i potcenjena ako mene pitate. Da li bi sport bio toliko važan da nema rivalstva? Taj naboj emocija, želja za pobedom, samo još taj jedan put da tim sa druge strane padne.

Pa onda još jednom, pa još jednom...

Takmičarski duh, ta želja da đavolu prodaš dušu za taj jedan trofej, to parče metala koji će ti ispuniti srce srećom za čitav vek, a iza tebe stoji čitava armija ljudi koji te obožavaju, pa ta želja postane opsesija i onda je sve otišlo dođavola.

E, to je rivalstvo, kada dva generala usmere svu energiju na borbu na ličnom planu, a košarka je ovde shvaćena lično, igrana je srcem, glava se nije hladila godinama i samo je jedna stvar bila važna – pobeda.

Kažu da je između ljubavi i mržnje tanka linija, a Medžik i Leri su nas upravo tome naučili. Godina je 1979. Solt Lejk Siti. Finale koledž košarke privlači pažnju kao nijedno ranije. Na jednoj strani, imali smo crnog momka iz okruga Mičigen, koji je svojom harizmom i svojim osmehom pobedio rasnu netrpeljivost u rodnom gradu – Medžik Džonson.

Na drugoj strani imamo povučenog belca, koji se čitavo detinjstvo tukao i rastao u jednom od najsiromašnijih gradića u Indijani – Lerija Birda.

NBA liga se spojila sa ABA ligom, kao što je rečeno timovi su neverovatnom brzinom gubili sponzore, publika je dolazila sve manje i činilo se da je ovom predivnom sportu anđeo čuvar okrenuo leđa.

A onda su se oni nisu pojavili i odigrali finale koje bilo svetlo na kraju tunela.

Koledž košarka nikada ranije nije privukla ovoliko gledalaca, za kartu više su se praktično tukli, dok je ispred malih ekrana sedela gotovo čitava nacija. Naslovi u novinama su glasili da se nešto legendarno upravo dešava, ljudi kao da su osetili da će ovo biti možda i najvažnija stvar za košarku.

Na zagrevanju pred utakmicu, harizmatični Medžik je prilazio svima i sa osmehom "kao devet i petnaest" pružao ruku redom saigračima, sudijama, protivnicima. Kada je prišao Leriju, on ga je samo mrko pogledao, dok Medžik nije skidao osmeh sa lica rekavši: "Srećno".

Leri mu je hladno odgovorio: "O, da, počinjemo". I dan danas kaže da se ne seća da li mu je pružio ruku i da li je to zaista rekao, ali da to definitivno liči na nešto što bi on uradio. Još je dodao kako nikada nije kapirao poentu tog smejanja, zagrljaja i rukovanja pre utakmice.

Medžik je pokazao zbog čega je Mičigen Stejt bio toliko voljen od strane košarkaške publike. Delio je asistencije, zakucavao, dizao publiku na noge tokom čitavog meča, a Leri nije baš imao sjajno veče.

Spartansi su bili bolja ekipa od Sikamorsa,nije prošao posed, a da pored Lerija nije stajalo barem dva igrača Spartansa, pa iako ga nisu sasvim zatvorili, uspeli su da ga uspore i trijumfuju sa 75:64

Mičigen Stejt Spartansi su postali nacionalni prvaci.

Zauvek će ostati zapamćena situacija kada Medžik sa nikad većim osmehom daje intervju novinarima, a Leri sedi na klupi i prekrivši glavu peškirom krije suze.

Eto koliko im je ova utakmica značila. Los Anđeles Lejkersi su na draftu izabrali šampiona NCAA i najboljeg igrača Mičigen Stejt Spartansa, Irvina Medžika Džonsona, dok je Leri Bird, još godinu dana ranije pripao Boston Seltiksima i održao obećanje koje je dao majci – diploma!

Nekada veliko rivalstvo između Bostona i Lejkersa, nešto što je brusilo košarkaške ivice dobilo je svoj nastavak. Holivud, glamur, sva lepršavost Kalifornije se nalazila u Los Anđelesu, a sada imaju Medžika, da predvodi Šoutajm u inglvudskom Forumu.

Kada je išao na prvi trening, vozila ga je klupska limuzina, a Medžik je video da skoro svaka kuća poseduje drvo pomorandže ili limuna i zamolio je vozača da stane kako bi ubrao jednu. Vozač se samo nasmejao i nastavio, da bi uz ponovljeno pitanje i totalno zbunjenu facu vozač zaustavio vozilo.

Medžik je tada izleteo iz automobila kao dete koje vidi sladoled u supermarketu, ubrao pomorandžu i brzo se vratio. Nikada u svom životu nije video pomorandžu koja raste na drvetu, za njega je to bila atrakcija.

Naravno da je mogao da kupi pomorandžu, ali nije to isto...

Svoju skromnost je pokazivao i prilikom upoznavanja sa poznatim ličnostima, kada se u početku čudio kako svi oni znaju s kim se upoznaju. Što je bila potpuna suprotnost onome na terenu.

Medžik Džonson i Irvin Džonson su bile dve različite osobe i čim je to shvatio spektakl je mogao da počne.
Foto: Profimedia
Na Istočnoj obali, bostonska radnička klasa oslanjala se o dete koje je živelo njihovim životom, nijedan superstar ne bi kapirao publiku na način na koji je to Leri mogao.

Odmah po dolasku krenuli su da mu se rugaju, pevali su "New state bird", "Great White Hope" i slično, da bi Leri vezao nekoliko trojki preko Sedrika Maksvela (ispostaviće se MVP finala) i ućutkao gotovo sve.

Navikao je da igra pod pritiskom, kao da su svi protiv njega. Takvog šampiona nije bilo teško prihvatiti, a tek su njegove navike bile neshvatljive. Ruki kosi travu ispred svoje kuće, koji betonira, a sve to može plati...

To se ne viđa svaki dan. Zanimljivo, ali Leri ni kasnije u karijeri nije davao novac za takve stvari, već ih je sam obavljao, što ga je i koštalo karijere jer je propisno povredio leđa obavljajući fizičke poslove oko kuće.

Za Medžika je najzanimljivije da je uvek terao od sebe ljude koji obožavaju da uživaj u narkoticima, prevarante i kriminalce, a nekako je zbog slabosti prema ženama uvek bivao okružen takvim ljudima.

Medžik i Bird su voleli košarku više od svega, a obratite pažnju na samo ovaj momenat.

Na prvoj utakmici u sezoni protiv Klipersa, kada je Karim Abdul Džabar pogodio horog za pobedu, a Medžik je skočio na njega, grlivši ga i radujući se kao das u upravo osvojili titulu. Za njega nije bilo malih protivnika i nebitne utakmice.
AFP PHOTO/Profimedia
Na kraju te sezone, Lejkersi su igrali u velikom finalu protiv Filadelfije, a obrisi veličine su se pokazali brzinom svetlosti. Karim Abdul Džabar je doživeo povredu i sezona je za njega bila završena.

U šestoj utakmici u seriji, Medžik je počeo kao centar. Nikada nije igrao na toj poziciji pa je pre skakanja za loptu upitao saigrače koja noga ide ispred, što je izazvalo po koji osmeh među igračima.

Na kraju je odigrao na svakoj od pet pozicija, postigavši 42 poena, uz 15 skokova i 7 asistencija i Lejkersi osvajaju titulu. U samo četiri godine, Medžik je bio šampion u srednjoj školi, na koledžu i na velikoj sceni.

Kada je došlo na red glasanje za rukija godine, Leri je ubeđivo pobedio sa čak 63 glasa, dok je Medžik imao samo 3. To ga je razdiralo, hteo je da bude bolji od Lerija po svaku cenu.

Dok je na drugoj strani, Leri bio besan jer je Medžik osvojio titulu. On je hteo titulu. Naredne sezone je i osvojio, a njihovo rivalstvo je dobilo novu dimenziju. Stalno su gledali utakmice svog rivala ili čitali statistiku u novinama čim bi otvorili oči. Napokon je košarka dobila malo publiciteta koji je želela da dobije.

Lejkersi su godinu završili u plusu i zahvaljujući Džini Bas i njenom inovativnom idejom da od Foruma napravi mali Holivud dobili mnogo više nego što su očekivali.

Rivalstvo Medžika i Birda je doseglo novi nivo, svi su želeli da gledaju košarku samo zbog njih dvojice i liga je sa televizijama potpisala novi veliki ugovor, pa je novo finale bilo upravo to – Boston Seltiksi protiv Los Anđeles Lejkersa.

Prvi meč je pripao Lejkersima, u krcatom Boston Gardenu, odmah je u narednoj došlo do izjednačenja, da bi na red došla čuvena treća utakmica koju su Lejkersi ubedljivo dobili.

Ostao je zapamćen komentar Lerija Birda, da su saigrači i on odigrali kao devojčice. Seltiksi su izjednačili na 2-2 u utakmici broj 4, očigledno da je tim odlično reagovao na komentar Lerija Birda i treba napomenuti da su fizički odigrali na toliko visokom nivou da su svi mediji pričali o finalnoj seriji kao o boks meču.

Dolazimo do istorijske utakmice broj pet, na kojoj je Boston isključio klima uređaje u hali. Boston je dobio, a nakon utakmice smo imali neke od kultnih izjava, poput Lerijeve da ga ovo podseća na leto kod kuće i da samo mora da trči brže kako bi stvorio vetar ili Karimova izjava koji je rekao da treba da se ode u saunu pre utakmice i u garderobi da se odradi 100 sklekova, pa onda da se dođe u Boston Garden.

Lejkersi su dobili šesti meč i sve je bilo spremno za spektakl. Sedma utakmica finala je sve što ljubitelji košarke žele da vide, a ovoga puta su se zeleni radovali i poslali momke iz Los Anđelesa uplakane pod tuš.

Ova utakmica broj 7 1984. godine je bio najgledaniji sportski događaj te godine, pa je svima bilo jasno da se košarka vraća na velika vrata. Delovalo je kao da je i Bog digao ruke od NBA lige, ali da je ipak ostavio dva anđela čuvara da probaju da isprave stvari.

Rivalstvo, rivalstvo i još rivalstva. Seltiksi i Lejkersi su nastavili u istom ritmu i zakazali novo finale, novi spektakl, vređali su jedni druge na svakom mogućem intervjuu.

Finale 1985. godine su dobili Lejkersi posle šest utakmica, a Karimu niko ništa nije mogao... Konvers je spremio nešto neviđeno tog leta 1985.godine. Zamislili su snimanje reklame, gde će glavne uloge imati Medžik Džonson i Leri Bird.

Medžik je prvo odbio, rekavši da tu niko nije normalan, insistiravši da se reklama snima u Los Anđelesu. Međutim, Leri nikada ne bi pristao na snimanje u Los Anđelesu.

Reklama se snimala ni manje ni više nego u Frenč Liku, Lerijevom rodnom mestu.

Plan je bio da se odigra basket jedan na jedan, a čim su se sreli usledio je leden pogled jer nije bilo teoretske šanse da jedan drugog puste da pobede da bi režiser dao sve od sebe da snimanje reklame predstavi kao zabavu, a ne nadmetanje.

Mic po mic i Leri i Medžik počinju da razgovaraju, Leri se otvorio i pokazao mu gde je odrastao, košarkaški teren na kom je šutirao čak i kakav je traktor vozio kao dečak.

Tokom čitavog dana snimanja, dobacivali su nešto jedan drugom i smejali se. Baš ona situacija kada se na prvom treningu skapirate s nekim, pa se kikoćete iako je to trener izričito zabranio.

Ovaj naredni događaj je iskovao čitavu priču da bude ovakva kakva je danas. Medžik se spremao da ode u svoju prikolicu kako bi večerao, što mu Leri nije dozvolio, insistiravši da dođe u njegov dom, na večeru koju sprema njegova majka. Samo, postoji jedna stvar. Medžik je ušao u tu kuću, ali iz nje je izašao Irvin.

Ono što je ostalo neverovatno, je to da je Leri odbijao dalje zbližavanje sa Medžikom, jer kako on kaže, Medžik bi svoju partiju svakako mogao da odigra, a Leri ne bi. Nakon fantastičnog leta i kako je delovalo početka bliskog prijateljstva, stvari su se vratile u normalu i poteze mržnje i netrpeljivosti sve zarad košarkaškog rivalstva.

Medžik to nije mogao da razume, ali Leri nije želeo da spusti gard jer je Medžika prevashodno video kao neprijatelja i osobu koja stoji na putu njegovom uspehu.

Da skratim priču, Boston Seltiksi dolaze do nove šampionske titule, Leri Bird je po treći put postao MVP, a u finalu su srušili Hjuston Roketse sa Hakimom i Ralfom Sempsonom pa su novinari pokrenuli GOAT diskusiju.

Međutim, kako su rasne tenzije bile izuzetno jake, Leri je zbog boje svoje kože primao neverovatne pohvale, ali i uvrede, pa su njegove "kolege" iz Detroita, nakon poraza od Bostona konstantno vređali Birda.

Denis Rodman i Ajzea Tomas su rekli kako bi Leri bio prosečan igrač da je crnac, a Leri je hladnokrvno odgovorio:

"Pa?". Da, bio je majstor trash talk-a, zanimale su ga samo titule i pobede nad Lejkersima, Detroit Pistonsi, Hjuston Roketsi i svi ostali bili su samo sitna riba, stubovi na autoputu. 1987. godina nam je donela poslednje rivalsko finale u ovoj eri, a Seltiksi i Lejkersi će se u finalu ponovo sastati tek 2008. godine...

Koliko god da je Leri pogađao u serijama, koliko god da je bio dobar, ovu seriju je obeležio niko drugi do Medžik Džonson, koji je radio sve što jedan košarkaš može i plus pogađao horog kao Karim Abdul Džabar.

Sa razlogom je imenovan za MVP finala i nakon osvojenih pet šampionskih titula i tri MVP nagrade, koje su ga stavile rame uz rame s Lerijem, Medžik je postao kralj Grada Anđela.

U koji god grad da Lejkersi odu, čekalo ga je brdo ljubavnih poruka i brojeva telefona od najvećih lepotica tog mesta. Čak se ponekad ušunjao u sobu sa nekoliko ženskih osoba. Što nije krio.

Imao je sreće da ga veće povrede zaobiđu, što kod Lerija nije bio slučaj. Dok se Medžikova karijera uzdizala, Lerijeva je krenula nizbrdo. Povrede leđa, lakta, vilice, oka, kidanja tetiva, samo su se gomilale jedna preko druge i Lerija je bilo bolno gledati od 1988 do 1992. godine kada je i okončao karijeru. Te probleme nije delio sa ljudima. Bilo je svega nekoliko ljudi koji su to znali.

Na drugoj strani, Medžik je hitno morao da se pojavi u Los Anđelesu kada je doktor pozvao na konsultacije. Na testu krvi nekoliko dana ranije potvrđen mu je virus HIV-a. Medžik se uplašio za svoju ženu (2 meseca su bili u braku) kao i za svoje dete. Na sreću, nije bilo posledica.

Vest o virusu je počela da putuje i kada je došla o Lerija, prilično ga je uzdrmala. Prvi put je plakao kada mu se otac ubio i drugi put kada se njegov dobar prijatelj razboleo.

Leri ga je pozvao i kroz plač započeo razgovor, koji se završio smehom I rečima podrške. Medžik se u jednom intervjuu rasplakao, prisetivši se tog poziva i tada je rekao da samo u teškim momentima saznata ko su vam pravi prijatelji.

Ta se izjava u velikoj meri odnosila na Ajzeu Tomasa koji je na svakom koraku vređao Medžika i ismevao ga dok se pravio da su dobri drugovi, Karl Meloun se otvoreno pobunio zbog Medžikovog povratka na parket i protestovao zbog njegovog igranja za reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. godine.

Prijatelji će svašta proći zbog vas. Uradiće stvari koje nikada nisu ni sanjali da će trebati da rade, samo jer je to vama potrebno.

Kao što vidite na naslovnoj fotografiji, Medžik se pojavio na Lerijevoj oproštajnoj utakmici u trenerci Lejkersa i dresu Bostona.

Zamislite da se čitavu karijeru borite sa nekim i onda obučete dres sa njegovim imenom kako biste mu pružili podršku. To su bili oni. Neprijatelji na terenu, a van njega prijatelji.

Prijatelji za ceo život. Prešli su put od najljućih rivala do najboljih drugara, a njihov doprinos svetu košarke je zaista neopisiv. Koliko god se pisalo o tome, nekako ćemo uvek ostati nedorečeni jer zbog svega što se dešavalo, košarka je bila na ivici propasti.

Stvoren je potpuno drugačiji imidž, koledž košarka je imala svoje skandale, evropska košarka ipak neke malo drugačije probleme, a NBA je kao najzvučnije ime bila liga u najvećem mulju.

Danas je NBA liga slobodno možemo reći na samom vrhu. Među najplaćenijim sportistima imaju najviše igrača (Sa 36 od 100 su ubedljivo prvi), dok su Los Anđeles Lejkersi i Njujork Niksi uz Golden Stejt Voriorse među 10 najvrednijih timova na planeti.

Priče poput ove i igrači poput Lerija i Medžika počinju da blede, a nikako se ne sme zaboraviti njihov doprinos košarci kao sportu i činjenica da zbog njih dvojice danas sve izgleda drugačije.

Stefan Nikolić

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

60 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Bure baruta pred eksplozijom: Počinje veliki rat?

Bliski istok, zbog promene ravnoteže snaga i dubokih kriza, pre svega palestinsko-izraelske, može se smatrati buretom baruta i ima potencijal da dovede ne samo do regionalnog sukoba, već i do globalnog konflikta.

20:40

17.4.2024.

22 h

Podeli: